NOVA DRŽAVNA POLITIKA ubrzo je
pokazala, svoje loše strane, što je pogodovalo izražavanju raznih
vidova nezadovoljstva i otpora, čije je idejno i socijalno
usmjeravanje preuzela Komunistička partija Jugoslavije. Prvi
organizovani politički rad u ovome dijelu Katunske nahije započeo je
baš u Lješevom Stupu, zahvaljujući inicijativi već formiranih
marksista - članova KPJ, Radoja Vujoševića.96 i
Krsta Gorčinova Popivode.
Godine 1935. u Lješevom Stupu formirana je prva ćelija KPJ na tom
području. Članstvo je prethodno idejno -politički pripremao Krsto
Gorčinov, a pošto se on 1935. godine nalazio na robiji, ćeliju je
formirao Radoje Vujošević. Članovi ove prve ćelije postali su Đorđije Vasov Marković iz Cuca, Blažo Lukin Popivoda,
Blažo Markov Popivoda,
Miloš Matov
Popivoda i Nikola Z. Popović iz Cuca.97Poslije
izlaska sa robije, 1936. godine, Krsto je proćeran u svoj rodni kraj
pa je ovoj ćeliji posvetio dosta pažnje - učvrstio je njen rad i
osposobio članstvo za razvijanje dalje aktivnosti.
Ćelija je bila vrlo aktivna,
širila se, i postala jezgro komunističke aktivnosti u tom kraju.
Komunisti i njihovi simpatizeri izražavali su otpor u raznim
vidovima i u razniom prilikama, kao što su na primjer, predizborna
agitacija, dezorganizacija samih izbora, i druge slične prilike kada
je režim sprovodio svoju politiku. Na dan čuvenih demonstracija na
Belvederu, kod Cetinja, koje je organizovao Pokrajinski komitetKPJ
za Crnu Goru, a koje su ugušene u krvi (6 mrtvih i 23 ranjena) 26.
juna 1936. godine, grupu "Katunjana" predvodio je Blažo Markov
Popivoda.98
Članovi ove ćelije su kasnije imali značajnu ulogu u pripremi i
izvođenju ustaničkih akcija u Katunskoj nahiji 1941. godine.
O tome kako je omladina kiptjela
od želje da demonstrira politički otpor, i kolika je bila njena
odbojnost prema ondašnjem režimu, govore i ove dvije anegdote.
Komunisti i omladina Bjelica i
susjednih sela Čeva i Cuca, organizovali su u ljeto 1940. godine
skup omladine u Kosači, na mjestu zvanom
Javorak. Pored već iskusnih
komunista, među organizatorima u Gornjim Bjelicama isticao se
Žarko
Pejović.99Bila
je pozvana i omladina iz susjednih sela Lješanske nahije (Štitara i
Oraha), jednog dijela Komana i jedan broj studentske i radničke
omladine sa Cetinja. Kroz takvu formu okupljanja masovno se prenosio
i širio uticaj na omladinu u cilju njenog naprednog usmjeravanja i
opredjeljivanja. Na skupu se otvoreno govorilo protiv fašizacije
zemlje i pozivalo na borbu za ostvarivanje osnovnih demokratskih
prava naroda. pjevale su se revolucionarne i antirežimske pjesme,
uzvikivale parole, igralo je kolo; đevojke su nosile crvene bluze i
marame, kitilo se crvenim cvjetovima, pravljena je dobra trpeza.
imalo je to oblik narodnog veselja s političkom motivacijom i
sadrzajem.
Žandarmerija je saznala da se
tamo nešto "opasno" sprema, pa su iz stanice sa Resne poslali pojaču
patrolu da izidi stvar. kad su se približili i ugledali poveću masu,
pritajili su se u obližnjoj bukovoj šumi i odtle osmatrali. Ubrzo ih
otkriše psi, pa ih to demaskira i nemahu kuđ kamo već dođoše u masu.
kao što je red kad dođe nezvan gost -ponudiše ih pićem i jelom. U
namjeri da pokažu prisustvo vlasti i istaknu svoju odlučnost,
obratiše se Matu Perovu, koji se tu kao najstariji našao (to se
zbivalo na njegovom imanju), i upitaše ga što se tu to radi.
"Pravimo parastos caru Lazaru", ironično im odgovori
Mato. Nasta
opšti i gromoglasni smijeh koji se pretvori u pjesmu, što "goste"
još više iziritira i povrijedi im sujetu, pa odlučiše da pokažu ko
su i što su. Bilo je predviđeno da cetinjska omladina izvede
kulturno zabavni program:skečeve i solo pecitacije, kao i horsko
izvođenje poeme "Crnci i Crnogorci", koja govori o eksploataciji u
američkim rudnicima. Žandarmi zatražiše da pregledaju program, pa
kad ocijeniše da nije podoban zabraniše izvođenje i prijeteći
upotrebom oružja - nartediše da se skup rasturi. Nasta opšti
protest, zviždanje i još glasnija pjesma, pa spor dobi vrlo opasan
tok. Energično se umiješaše i stariji - Savo Čelebić i
Mato Perov,
kao i Janko Đonović, autor poeme koja je predviđena za izvođenje.
čuvari poretka nijesu popuštali, pa se od izvođenja programa moralo
odustati, ali omladina to nadoknadi snažnijom pjesmom i kolom u koje
se svi uvatiše.
Drugom prilikom, u zimu 1940.
godine, okupilo se "na kolo" u Lješevom Stupu, u kući
Boža i Milana
Petrova. nakon sat-dva dođe žandarmerijska patrola - ovoga puta
možda i slučajno jer se kuća nalazila pored same ceste. Dadoše im
stolice, a kolo i pjesmu nastaviše. kako je bila ćeskoba sjedjeli su
uz samo kolo, tako da su ih oni koji su igrali u kolu pri kretanju
mogli dodirivati. Brzo napraviše dogovor da jedan od momaka, kad
zaigra, razmahujući rukama, tobož slučakno obori kapu nekom od
žandarma, a đevojka igrajući - da je pogazi, opet "slučajno" To
uspješno izvedoše Blažo Markov i Jelena Miloša Nikolina - i žandarma
ostaviše bez kape, jer tako izgažena nije više bila za upotrebu.
Izbio je ozbiljan incident utoliko teži što se radilo o vođi
patrole, pa su stariji svojim uticajem jedva uspjeli da ih
primire.
Bilo je to vrijeme kada je
omladina većinom u svkom predstavniku vlasti viđela tlačitelja,
osjećala prema njima odbojnost i izražavala prkos, kao da su ih
pravo iz Beograda poslalina njih. Tome su i oni sami doprinosili,
jer su se ponašali kao da su božiji namjesnici na zemlji...