O PREZIMENU
POPIVODA, onom ranijem i ovom sadašnjem, bogato je predanje, a postoje i
originalne matične knjige rođenih i umrlih za duži period, pa se iz njih
može ustanoviti do kada je staro prezime zvanićno bilo u upotrebi.
Popivode su se
ranije prezivali Rabarevići.Ne zna seod kada, ali se
zna da su to prezime nisili sve di prvih godina ovoga vijeka. Uvidom u
matične knjige bjeličke parohije, koje su vođene od 1867. do 1871. i od
1882. godine pa dalje, ustanovljeno je da su svi članovi ove porodice
upisivani kao Rabarevići, i sve do kraja 1906. godine36
Od 1882. do kraja 1906. godine knjige je uglavnom vodio pop Stanko Vukotić,
is Prediša, i za sve to vrijeme nijednomnije upisano prezime Popivoda.
Poslije njegove smrti (8. januara 1907. godine),37
knjige su nastavili voditi drugi sveštenici, i od prvog dana nijednom više
nijesu upisali prezime Rabarević, već samo Popivoda. Tako je već 28.
februara 1907. godine (samo 50 dana od promjene svještenika), u matičnu
knjigu umrlih upisana smrt
Luke Pavlova Popivode.38
Dakle tako reći u jednom danu, promjenom svještenika koji je vodio knjigu,
potpuno prestaje upisivanje prezimena Rabarević. O tome zašto je baš tada, i
odjednom došlo do te promjene, stariji kažu:Rabarevići su nosili nadimak "Popivoda"
još od prve polovine 18. vijeka, a prvi ga je dobio jedan unuk Vuka
Lješevostupca, rodonačelnika bratstva Rabarević (Popivoda). Po tome su
kasnije čak i Vuka Lješevostupca nazivali Vuk Popivoda.
Međutim, zvanično prezime Rabarević zadržalo se sve do kraja 19. vijeka. U
to vrijeme uslijedila je naredba ondašnjih vlasti da se bratstva koja imaju
dvojna prezimena, a kakvih je bilo još, moraju opredijeliti za jedno od
njih. Opredijelili su se za prezime Popivoda, želeći da na taj način naglase
svoje porijeklo od Vuka Lješevostupca - Popivode, kojega su, kako smo već
rekli uobičavali tako nazivati. Međutim, pop Stanko, nije to uvažio,
smatrajući novo prezime nezvaničnim, pa ih je i dalje uporno vodio kao Rabareviće.
Ali, od dana kad je on prestao da vodi knjige (1907), prestaje i da se
upisuje prezime Rabarević, što znači da je ono od ranije bilo napušteno -
nešto prije 1900. godine. Međutim, ako želimo da se držimo zvaničnih
dokumenata, a za to su najmjerodavnije matične knjige, onda se 1907. godina
mora uzeti kao početna godina u kojoj se i administrativno potvrđuje
zvanični prelazak na upotrebu pterzimena Popivoda.
Izvjesnu
nejasnoću mogao bi da unese podatak da su u štampanim spiskovima poginulih
ratnika u ratovima sa Turskom 1875-1880. godine trojica Rabarevića upisani
prezimenom Popivoda, što bi moglo da se tumači da su novo prezime bili
dobili prije nego su poginuli, to jest prije 1875. godine. Međutim, u Arhivu
Crne Gore na Cetinju, đe se ovi spiskovi čuvaju, rekli su nam da su ovi
spiskovi štampani mnogo godina kasnije, na osnovu rukom vođenih originala
kojih danas nema, a to znači da su prvo morali biti upisani kao Rabarevići,
a kasnije, prilikom preštampavanja spiskova, kada je staro prezime već bilo
napušteno, upisani pod novim prezimenom - Popivoda.
Iz
pomenutih matičnih knjiga utvrđeno je daje posljednji upis rođenja pod
prezimenom Rabarević zabilježen
27. januara 1907.39
prvi upis pod prezimenom Popivoda -
1. decembra
1907.40godine (između dva
datuma nije bilo nijednog rođenja). Od tada niđe više u dokumentima ne
nalazimo prezime Rabarević.
O prezimenu Popivoda pisao je i
Marko Vujačić, navodeći bez pozivanja na izvor podataka, da su se
Popivode i
Kuzmani ranije zvali Raslapčevići, što je trebalo da znači da su potomci
Vuka Raslapčevića, čuvenog junaka i ličnosti "Gorskog vijenca" Prema
navodima Vujačića, Vuk je imao sina Sima, koji je prvi dobio prezime
Popivoda.41Međutim, Popivoda se nikada
nijesu zvali Raslapčevići, pa ni Vuk Raslapčević, za
kojega kažu da je porijeklom od loze Popivoda, nije to prezime ponio iz
Lješeva Stupa, već ga je stekao u Riječkoj Nahiji, đe se kao maloljetan
nastanio. Vuk Raslapčević nije
stvarao potomstvo u Lješevom Stupu, pa nije ni mogao imati sina Sima. Zna se
da je Simo bio sin Radulov, i drugačije o tome ne može biti govora, a
nadimak Popivoda možda je prvi i dobio Simo, unuk Vuka Lješevostupca, jer i predanje kaže da su Popivodom prvo
nazvali Vukovog unuka. Prema tome, navode Marka Vujačića o
prezimenu Raslapčević i potomstvu Vuka Raslapčevića ne treba uzimati
ozbiljno jer su pogrešni i kontradiktorni.
Nije poznato kako
su seRabarevići prije toga zvali ali se zna da su to prezime dobili odavno, i
još se prepričava predanje kako su ga stekli. Čuvajući stoku, neki stari
predak Rabarevića ubije jednim kuršumom dva "hajduka" koji su pokušali da mu
otmu stoku. To je bio izuzetan događaj i veliki lični podvig. Kako je prije
toga neki Rabar takođe jednim kuršumom
ubio dva Turčina, o tome se pričalo kao o primjeru velikog
junaštva i vještine. Tada se u Lješevom Stupu reklo:
"Evo i mi imamo jednoga Rabara" - i po tome ih nazvaše Rabarevićima.
O tome kako su
Popivode dobili taj nadimak, koji im je kasnije postao prezime,
postoji predanje koje i danas živi. Prilikom četovanja po Hercegovini, u
prvoj polovini 18. vijeka, jedna mala četa bjeličkih boraca zapadne u veliku
nevolju - ostanu bez vode za piće. Žeđ se pojačavala do očajanja, a nije
bilo izgleda da se do vode dođe. U to jedan od izvidnika nađe neku
kamenicu
i u njoj nešto vode. Pošto se napije, obavijesti družinu da je ostalo još
toliko vode koliko se jedan može napiti. Kako ne mogahu na preavedan način
odrediti tog srećnika, dogovore se da se zatrče, jer tada se sve moralo
zaslužiti, pa ko prvi stigne - neka se napije. Što rekoše to učiniše,
i prvi stiže unuk Vuka Lješevostupca, koji se u toj družini nalazio. Tada
dobi nadimak "Popivoda", a po njemu kasnije i svi njegovi bratstvenici, koji
su taj nadimak nosili više od 150 godina, da bi ga kasnije prihvatili kao
svoje prezime - oko 1900. godine.