Naslovna
 
Uvod
 
Lješev Stup
 
Selo prije rata
 
Prezime
 
Vuk Lješevostupac
 
Vuk Raslapčević
 
Bratstvo Kuzman
 
Lješevostupci
 
Raseljavanje
 
Crnogorci
 
Ratovi do 1918
 
Otpor režimu i KPJ
 
NOB 1941-1945
 
Kraj XX vijeka
 
Registar imena
 
Novosti
 
Galerija
 
Mont icon Icon Eng

           O VUKU RASLAPČEVIĆU

 

   

           PORIJEKLO VUKA RASLAPČEVIĆA, znamenitog crnogorskog junaka i ličnosti "Gorskog vijenca", koji se prema bjeličko-ceklinsko-lješanskom predanju vezuje za lozu Popivoda, prestavlja temu kojom se već punih devedeset godina bave istoričari. No, i pored toga, ni do danas nijesu dali konačan sud, pa izgleda da ćemo još morati pričekati dok se u tome slože. Ni o jednoj drugoj ličnosti "Gorskog vijenca", što se njihovog porijekla tiče, nije bilo toliko rasprave i različitih mišljenja, pa ovom prilikom ni mi to pitanje ne možemo zaobiči.

Vuk Raslapčević se u poznatim pisanim izvorima prvi put pominje u pjesmi o boju na Carevom Lazu (1712), koju je objavio Simo Milutinović 1835. godine. U dijelu pjesme u kojem se opisuje uhođenje turske vojske, stihovi glase:

"Pa ih pita Vladika Danile:

Oli poći Janko i Bogdane!

Poći ćemo, vladika Danile,

nego daj ni druga i trećega,

golemoga Raslapčević Vuka,

tursku zemlju jeste pohodio,

znade turski znade arbanaški".47-a

U jednoj od nekoliko varijanti ove pjesme, Vuk je nazvan imenom Vuk Janković:

"Pak poslaše da uhodi Turke

Đurašković Janka i Bogdana,

i deliju Jankovića Vuka,

koi znade turski govoriti".48

 

Ovo pominjanje Vuka Raslapčevića  - kao Vuka Jankovića, uticalo je, vjerovatno, pored ostalog, na to da o njegovom porijeklu nastanu razna predanja, i to da se o njega "otimaju" tri nahije i više plemena.

Još daleke 1894. godine pokrenuta je u cetinjskoj "Prosvjeti" ozbiljna rasprava o porijeklu Vuka Raslapčevića, kada je Mitar S. Vukčević pokušao dokazati da je Vuk Raslapčević iz Lješanske nahije.49 Sljedeće, 1895. godine javljaju se L. Pejović,50 a zatim Andrija Jovićević i M. Strugar, koji misle da je Raslapčević iz Ceklina.51 Živko Dragović kategorički tvrdi da je Raslapčević iz Bjelica,52 dok Pavle Rovinski smatra sa je iz Dobrskog Sela,53 a slično predanje saopštava i dr Jovan Erdeljanović,54 Dušan Vuksan je 1927. i 1937. godine objavio neka dokumenta, po kojima bi Vuk mogao biti iz Očinića,55 a na to se sa svojim mišljenjem osvrnuo i Ivan Kaluđerović,56 O Vukovom porijeklu pisali su i P. Šubajić,57 Janko Lopičić,58 dr Nikola Vukčević,59 dr Vladimir Đurović,60 Risto Dragićević61 i drugi, ali niko od njih nije uspio da pruži dokaz koji bi jednom za svagda rasvijetlio ovo pitanje.

Dr Jovan Erdeljanović je posebnu pažnju posvetio dobrskom predanju, detaljno ga razradio, i poklonio mu punu vjeru tvrdeći da je "dobrljansko predanje nesumnjivo tačno" - a ono govori da je Vuk Raslapčević rođen u Dobrskoj župi. Ovo predanje, kako ga je 1910. godine naveo Erdeljanović, obiluje sa mnogo detalja - unazad 450 godina, odnosnno 240 godina prije rođenja Vuka Raslapčevića - pa ga i samo to čini neubjedljivim. Erdeljanović je pokušao da snagom mnoštva detalja odbaci sva drugačija mišljenja izrečena do tada, ali se ne bi reklo da je u tome uspio.

U Bjelicama i jednom dijelu Riječke nahije još uvijek živi vrlo staro predanje koje kaže da je Vuk Raslapčević rođen u Lješevom Stupu - od loze Popivoda. Predanje kazuje kako je Vukov otac (koji je prema jednom predanju bio brat Vukosava - Vuka Lješevostupca), poginuo u borbi protivu Turaka u Rudinama, pa se Vukova majka koja je bila rodom od Vukčevića iz Lješanske nahije, preudala za Raslapa Jankovića u Riječkoj nahiji - i maloljetnog Vuka povela sa sobom. (Bjelici su u to vrijeme držali dio Riječke nahije, sve do Skaradskog jezera, i miješanje stanovništva Riječana i Bjelica bilo je redovna pojava). Vukov očuh Raslap morao je kasnije "zbog krvi" prebjeći sa porodicom u Zetu, đe je Vuk naučio turski. Prezime Raslapčević dobio je po svom očuhu Raslapu Jankoviću, iz Jankovića Krša.

U vrijeme velikog turskog pohoda na Crnu Goru 1712. godine, Vuk pošalje vijest vladici Danilu na Cetinje kojom ga izvijesti o jačini turske vojske, pravcu kretanja i drugom. Crnogorci napraviše zasjedu na Carevom Lazu, a u odsudnom trenutku Vuk, kao kalauz turske vojske - u vidu pjesme koju je zapjevao obavijesti Crnogorce kada i na koju kolonu treba udariti. Turci budu uvučeni u klopku, iznenada napadnuti i "pokomaćeni", a on sam ubije turskog zabita Zotovića.

Nakon tako sjajno i herojski izvedene uloge Vuk ostane u Riječkoj Nahiji, jer mu nije bilo povratka u Zetu. kada je došlo do sukoba Ceklinjana i Bjelica oko teritorije koju su Bjelici držali Vuk se stavi na stranu Ceklinjana, i za svagda pstane tamo.

Ovo predanje od davnina živi u nepromijenjenoj verziji, i ima nekoliko pristalica među istoričarima koji su se bavili ovim pitanjem. Ovu verziju, potkrijepljenu svojim istraživanjima, podržali su Živko Dragović, Janko Lopičić i dr Nikola Vukčević.

Živko Dragović je 1895. godine pisao "Prema svemu do sada rečenom ... - stojim pri tome da Vuk Raslapčević niti je bio Lješnjanin, niti Ceklinjanin, nego je bio Bjelica, a u Ceklinu se odgojio i živio..."62 Janko Lopičić takođe nedvosmisleno kaže: "Vuk Raslapčević je Popivoda, rođen u Bjelicama, između 1680-1685. godine", a zatim detaljno navodi ceklinsko predanje koje je gotovo identično sa bjeličkim.63 "Interesantna istorija Raslapčevića, davala je dovoljno razloga i Ceklinjanima i Lješnjanima i Bjelicama tako da ga je svaka strana prisvajala, iako je on po krvi bio Popivoda i Vukčević", - zaključuje dr Nikola Vukčević.64

Janko Lopičić u već pomenutom radu , pominje i sporenje oko Vuka Raslapčevića između Bjelica i Ceklinjana, koje je čak bilo izašlo pred knjaza Nikolu. u nedostatku činjenica na osnovu kojih bi dao svoj sud, i da bi izbjegao sukob spornika, knjaz je rekao da će stvar proučiti i kasnije reći čiji je vuk. Međutim, kako navodi Lopičić, na tome je sve stalo.

Ovaj spor živi u bjeličkom predanju, ali sa nešto više detalja. U Bjelicama kažu da je taj spor vođen oko 1870. godine, i da je tada knjaz rekao: "Vuk se ne rađa pod smokvom , nego pod bukvom", što je značilo da je rođen u Bjelicama. Tu je, kako kažu bio i vojvoda Petar Vukotić65 koji se umiješao rekavši: "Da ovijem Lješevistupcima ne bude mnogo Vukova!", misleći na Vuka Lješevostupca, Vuka Raslapčevića i Vuka Kuzmana. Knjaz se pokolebao i obećao da će stvar proučiti, ali se na tome sve završilo.

Ako pođemo od pretpostavke da je knjaz izrekao takav sud, to se mođe tumačiti samo tako da je mislio da je davanje imena Vuk običaj koji se njeguje "pod bukvom", a ne "pod smokvom". Jer, knjaz je, svakako, bolje od ikoga znao da se i pod smokvom rodilo mnogo Vukova - junaka. Drukčije tumačenje ovih riječi, kao što je to ponekad rađeno, značilo bi zloupotrebu njihovu, jer bi bilo iluzorno misliti da je knjaz mogao sebi dozvoliti nekakav neozbiljan, i još više - neosnovan smisao tih riječi. Što se tiče upadice vojvode Petra, čiji su savjeti inače imali velikoga uticaja na knjaževe odluke, moguće je da je on vidio solomonsko rješenje u tome da stvar "legne", kako bi se izbjegla sporenja među plemenima.

Karakteristočno je da Bjelici poslije ove davije66 kod knjaza nijesu više nikada upuštali u polemiku o Vukovom porijeklu, smatrajući da je to pitanje riješeno, i da je Vuk rođeni Lješevostupac. Smatrali su da o tome nema što više da se kaže, i da se o Vuka Raslapčevića otimaju oni čiji on nije. I danas se ponekad može čuti pjesma sa stihom "I tri Vuka iz Lješeva Stupa", a odnose se na pomenute Vuka Lješevostupca, Vuka Raslapčevića i Vuka Kuzmana.

Koliko kod Popivoda vlada čvrsto uvjerenje da je Vuk Raslapčević njihov, govori i činjenica da je prije II svjetskog rata bilo težnji pojedinaca da prezime Popivoda promijene u prezime Raslapčević. To je 1836. godine zvanično ostvario Novak Bojičin Popivoda koji je po odobrenju ondašnjih vlasti, a podstaknut tradicijom, i uz potporu nekih dokumenata, promijenio prezime, pa se njegovi potomci i danas prezivaju -  Raslapčevići.

Jedina dokumenta koja se pominju u vezi sa porijeklom Vuka Raslapčevića naveo je Dušan Vuksan 1927, odnosno 1937. godine, a nedavno ih analizirao i komentarisao Ivan Kaluđerović. Prema tim dokumentima(radi se o spiskovima priložnika crkvi Sv. Gospođe na Cetinju), kao ih tumači Vuksan, a njegovo mišljenje je blisko i Ivanu Kaluđeroviću - Vuk Raslapčević bi mogao biti iz Očinića, sela kraj Cetinja.67 Međutim, ova dokumenta, po našem mišljenju, potvrđuju samo to da su u Očinićima živjela lica sa imenom: Raslo, Raslav, Raslap i da je među njima bio i neki Vuko Raslapčev (Raslavčev), ali to nikako ne mora da znači da se radi o  Vuku Raslapčeviću - onom iz "Gorskog vijenca". Zato je čudna tvrdnja Ivana Kaluđerovića kada kaže da je time sasvim pobio "tvrđenje koje je u nauci dosada bilo prihvaćeno", jer je to previše olako izrečeno, iako on, doduše kaže da pitanje odakle je bio Vuk Raslapčević i dalje ostaje otvoreno.

Smatramo neosnovanom i tvrdnjiu Ivana Kaluđerovića da su se predanja o Vukovom porijeklu pojavila nakon više od dva vijeka od vremena kada je, po svoj prilici, Vuk živio. Ovo zbog toga što u narodu vlada vjerovanje, koje je sasvim logično, da su predanja o njemu postojala još od slavnih Vukovih dana i da je njegov lik za narodnu pjesmu, odnosno "Gorski vijenac", preuzet iz narodnog predanja - a ne obrnuto.

Iz brojnih rasprava o Vukovom porijeklu lako se da uočiti da je, zbog nedostatka pisanih izvora, oko ovoga pitanja bilo mnogo pretpostavki. Pa, ako se i mi, u nedostatku sigurnijih dokaza, moramo njima baviti, onda treba istaći i sljedeće:

- Nesporno je da je Vuk Raslapčević živio među Ceklinjanima i Dobrljanima - i tamo umro. Zbog toga je i shvatljivo što to služi kao povod i glavni razlog da neka tamošnja predanja, a osobito dobrsko, kažu da bi mogao biti tamo i rođen. Međutim, Bjelice nijesu nikada tvrdile da je Vuk živio kod njih (osim nekoliko godina po rođenju), a ni djelovao, već su ga svojili po tome što su bili nepokolebljivo ubijeđeni da je tamo rođen. Ako bi smo pak prihvatili pretpostavku da on nije niti rođen niti živio u Bjelicama, nameće se pitanje otkud je njima bio povod da njegovo porijeklo vezuju za Lješev Stup i lozu Popivoda. A povod za to je morao postojati. Teško je zaista povjerovati u to da su Bjelici naprosto izmislili svoje predanje, i da su ga kao takvog prihvatili u dvijema nahijama(dijelom u Riječkoj i dijelom u Lješanskoj), a kasnije i nekoliko autora podržalo. Dakle, nameće se zaključak da su Bjelici morali imati jak razlog što su Vuka računali kao svoga, i što su u tome bili toliko uporni i dosljedni. A taj razlog može biti samo to - da je Vuk Raslapčević rođen u Bjelicama.

   - Kod ovog pitanja mora se voditi računa i o tradiciji vezanoj za davanje imena u Crnoj Gori. O tome dr Nikola Vukčević kaže: "Do prvog svjetskog rata dobar dio crnogorskih imena bio je tipično crnogorski, tako da se po imenu moglo pretpostaviti da dotični potiče iz Crne Gore".68 Analogno ovome, po imenu se vrlo često moglo pretpostaviti i iz koje nahije, odnosno plemena pojedinac potiče. Tako smo, kada je bila riječ o imenu Vuk (U odjeljku Vuk Lješevostupac), viđeli da su u katunskoj nahiji česta imena u čijem se korijenu nalazi to ime Vuk (Vuko,Vukota, Vukan i slično), dok je to mnogo rjeđi slučaj u ostalim nahijama. Potvrdu toga nalazimo i u sljedećem primjeru: šest lica iz "Gorskog vijenca" imaju ime Vuk, a dvojica Vukota   (Vuk Raslapčević, Vuk Tomanović, Vuk Mićunović, Vuk Mandušić, Vuk Lješevostupac i Vuk Marković; zatim serdar Vukota i Vukota Mrvaljević). Ni jedno drugo lice ovoga djela nema slično ime, a svi oni su iz Čeva, Cuca i Bjelica (pitanje Vuka Raslapčevića jedino je sporno). Autor "Gorskog vijenca" je, bez sumnje, dobro znao tradiciju i istorijska fakta, pa ima puno razloga za vjerovanje da je Vuk Raslapčević iz ove "grupacije". Na to, pored ostalog, upućuje i opaska knjaza Nikole prilikom davije koja je, kako kažu, kod njega vođena. Dakle, narodni običaji vezani za učestalost nekih imena u pojedinim plemenima, odnosno nahijama, moraju se uzeti u obzir i kod slučaja sa imenom Vuk, jer je poznato da su u tim vremenima neka imena bila prava "svojina" pojedinih plemena.

Dugo bi se moglo prebirati što-šta po raznim predanjma, i navoditi i komentarisati napisi o Vukovom porijeklu, ali bi sve to, u konačnom, malo doprinijelo rasvjetljavanju ovoga pitanja. Na osnovu uvida u sve što nam je bilo dostupno u vezi sa tretiranjem ovoga pitanja, nameću se neki zaključci koji nam se čine bitnim za svođenje ove diskusije:

a) Poznatog pisanog dokumenta o porijeklu Vuka Raslapčevića, koji bi definitivno rasvijetlio ovo pitanje - još nema, pa prema tome ni dokaza kojeg bismo nazvali nepobitnim. Dokumenta koja su naveli Dušan Vuksan, odnosno Ivan Kaluđerović, kao što smo već rekli, nijesu dala odgovor na ovo pitanje.

b) Većina objavljenih mišljenja o Vukovom porijeklu ili su zaista opterećena "naglašenim plemenskim i lokalnim interesima" ili ostaju u domenu pretpostavki.

v) Ako se, i pored svega, odgovor na pitanje odakle je bio porijeklom  Vuk Raslapčević zasad ipak mora zasnivati na narodnom predanju, a zasniva se, onda je odista najubjedljivije ono bjeličko-ceklinsko-lješansko, koje kaže da je Vuk porijeklom Bjelica iz Lješeva Stupa. Ovo je, uostalom, i jedino predanje koje živi dva tri vijeka u nepromijenjenoj verziji - i to u trima nahijama. Pa, i ako uzmemo da su tamo opterećeni "plemenskim i lokalniom interesima", a sigurno je da jesu, mora mu se pokloniti posebna pažnja, jer se mora priznati da je postojao ozbiljan razlog da se u svim ovim nahijama slože u istom, tj, da je Vuk Raslapčević po rođenju Lješevostupac.