PORIJEKLO VUKA
RASLAPČEVIĆA, znamenitog crnogorskog junaka i ličnosti "Gorskog
vijenca", koji se prema bjeličko-ceklinsko-lješanskom predanju
vezuje za lozu Popivoda, prestavlja temu kojom se već punih
devedeset godina bave istoričari. No, i pored toga, ni do danas
nijesu dali konačan sud, pa izgleda da ćemo još morati pričekati dok
se u tome slože. Ni o jednoj drugoj ličnosti "Gorskog vijenca", što
se njihovog porijekla tiče, nije bilo toliko rasprave i različitih
mišljenja, pa ovom prilikom ni mi to pitanje ne možemo zaobiči.
Vuk Raslapčević se u poznatim
pisanim izvorima prvi put pominje u pjesmi o boju na Carevom Lazu (1712),
koju je objavio Simo Milutinović 1835. godine. U dijelu pjesme u kojem se
opisuje uhođenje turske vojske, stihovi glase:
Ovo
pominjanje Vuka Raslapčevića - kao Vuka Jankovića, uticalo je, vjerovatno,
pored ostalog, na to da o njegovom porijeklu nastanu razna predanja, i to da
se o njega "otimaju" tri nahije i više plemena.
Još daleke
1894. godine pokrenuta je u cetinjskoj "Prosvjeti" ozbiljna rasprava o
porijeklu Vuka Raslapčevića, kada je Mitar S. Vukčević pokušao dokazati da
je Vuk Raslapčević iz Lješanske nahije.49
Sljedeće, 1895. godine javljaju se L. Pejović,50
a zatim Andrija Jovićević i M. Strugar, koji misle da je Raslapčević
iz
Ceklina.51
Živko Dragović kategorički tvrdi da je Raslapčević iz Bjelica,52dok Pavle Rovinski smatra sa je iz Dobrskog Sela,53
a slično predanje saopštava i dr Jovan Erdeljanović,54
Dušan Vuksan je 1927. i 1937. godine objavio neka dokumenta, po kojima bi
Vuk mogao biti iz Očinića,55
a na
to se sa svojim mišljenjem osvrnuo i Ivan Kaluđerović,56
O Vukovom porijeklu pisali su i P. Šubajić,57
Janko Lopičić,58
dr Nikola Vukčević,59
dr Vladimir Đurović,60
Risto Dragićević61
i drugi, ali niko od njih nije uspio da pruži dokaz koji bi jednom za svagda
rasvijetlio ovo pitanje.
Dr Jovan
Erdeljanović je posebnu pažnju posvetio dobrskom predanju, detaljno ga
razradio, i poklonio mu punu vjeru tvrdeći da je "dobrljansko predanje
nesumnjivo tačno" - a ono govori da je Vuk Raslapčević rođen u Dobrskoj
župi. Ovo predanje, kako ga je 1910. godine naveo Erdeljanović, obiluje sa
mnogo detalja - unazad 450 godina, odnosnno 240 godina prije rođenja Vuka
Raslapčevića - pa ga i samo to čini neubjedljivim. Erdeljanović je pokušao
da snagom mnoštva detalja odbaci sva drugačija mišljenja izrečena do tada,
ali se ne bi reklo da je u tome uspio.
U Bjelicama
i jednom dijelu Riječke nahije još uvijek živi vrlo staro predanje koje kaže
da je Vuk Raslapčević rođen u Lješevom Stupu - od loze
Popivoda. Predanje
kazuje kako je Vukov otac (koji je prema jednom predanju bio brat Vukosava -
Vuka Lješevostupca), poginuo u borbi protivu Turaka u Rudinama, pa se Vukova
majka koja je bila rodom od Vukčevića iz Lješanske nahije, preudala za
Raslapa Jankovića u Riječkoj nahiji - i maloljetnog Vuka povela sa sobom.
(Bjelici su u to vrijeme držali dio Riječke nahije, sve do Skaradskog
jezera, i miješanje stanovništva Riječana i Bjelica bilo je redovna pojava).
Vukov očuh Raslap morao je kasnije "zbog krvi" prebjeći sa porodicom u Zetu,
đe je Vuk naučio turski. Prezime Raslapčević dobio je po svom očuhu
Raslapu
Jankoviću, iz Jankovića Krša.
U vrijeme
velikog turskog pohoda na Crnu Goru 1712. godine, Vuk pošalje vijest vladici Danilu na Cetinje kojom ga izvijesti o jačini turske vojske, pravcu kretanja
i drugom. Crnogorci napraviše zasjedu na Carevom Lazu, a u odsudnom trenutku
Vuk, kao kalauz turske vojske - u vidu pjesme koju je zapjevao obavijesti
Crnogorce kada i na koju kolonu treba udariti. Turci budu uvučeni u klopku,
iznenada napadnuti i "pokomaćeni", a on sam ubije turskog zabita Zotovića.
Nakon tako
sjajno i herojski izvedene uloge Vuk ostane u Riječkoj Nahiji, jer mu nije
bilo povratka u Zetu. kada je došlo do sukoba Ceklinjana i Bjelica oko
teritorije koju su Bjelici držali Vuk se stavi na stranu Ceklinjana, i za
svagda pstane tamo.
Ovo predanje
od davnina živi u nepromijenjenoj verziji, i ima nekolikopristalica među istoričarima koji su se bavili ovim pitanjem. Ovu verziju, potkrijepljenu
svojim istraživanjima, podržali su Živko Dragović, Janko Lopičić i dr Nikola
Vukčević.
Živko
Dragović je 1895. godine pisao "Prema svemu do sada rečenom ... - stojim pri
tome da Vuk Raslapčević niti je bio Lješnjanin, niti Ceklinjanin, nego je
bio Bjelica, a u Ceklinu se odgojio i živio..."62
Janko Lopičić takođe nedvosmisleno kaže: "Vuk Raslapčević je
Popivoda,
rođen u Bjelicama, između 1680-1685. godine", a zatim detaljno navodi
ceklinsko predanje koje je gotovo identično sa bjeličkim.63
"Interesantna istorija Raslapčevića, davala je dovoljno razloga i
Ceklinjanima i Lješnjanima i Bjelicama tako da ga je svaka strana
prisvajala, iako je on po krvi bio Popivoda i Vukčević", - zaključuje dr
Nikola Vukčević.64
Janko Lopičić u već
pomenutom radu , pominje i sporenje oko Vuka
Raslapčevića između Bjelica i Ceklinjana, koje je čakbilo izašlo pred
knjaza
Nikolu. u nedostatku činjenica na osnovu kojih bi dao svoj sud, i da bi
izbjegao sukob spornika, knjaz je rekao da će stvar proučiti i kasnije reći
čiji je vuk. Međutim, kako navodi Lopičić, na tome je sve stalo.
Ovaj spor
živi u bjeličkom predanju, ali sa nešto više detalja. U Bjelicama kažu da je
taj spor vođen oko 1870. godine, i da je tada knjaz rekao: "Vuk se ne rađa
pod smokvom , nego pod bukvom", što je značilo da je rođen u Bjelicama. Tu
je, kako kažu bio i vojvoda Petar Vukotić65
koji se umiješao rekavši: "Da ovijem Lješevistupcima ne bude mnogo
Vukova!",
misleći na Vuka Lješevostupca, Vuka Raslapčevića i
Vuka Kuzmana. Knjaz se
pokolebao i obećao da će stvar proučiti, ali se na tome sve završilo.
Ako pođemo od pretpostavke
da je knjaz izrekao takav sud, to se mođe tumačiti samo tako da je mislio da
je davanje imena Vuk običaj koji se njeguje "pod bukvom", a ne "pod
smokvom". Jer, knjaz je, svakako, bolje od ikoga znao da se i pod smokvom
rodilo mnogo Vukova - junaka. Drukčije tumačenje ovih riječi, kao što je to
ponekad rađeno, značilo bi zloupotrebu njihovu, jer bi bilo iluzorno misliti
da je knjaz mogao sebi dozvoliti nekakav neozbiljan, i još više - neosnovan
smisao tih riječi. Što se tiče upadice vojvode Petra, čiji su savjeti inače
imali velikoga uticaja na knjaževe odluke, moguće je da je on vidio
solomonsko rješenje u tome da stvar "legne", kako bi se izbjegla sporenja
među plemenima.
Karakteristočno je da
Bjelici poslije ove davije66
kod knjaza nijesu više nikada upuštali u polemiku o Vukovom porijeklu,
smatrajući da je to pitanje riješeno, i da je Vuk rođeni
Lješevostupac.
Smatrali su da o tome nema što više da se kaže, i da se o Vuka
Raslapčevića otimaju oni čiji on nije. I danas
se ponekad može čuti pjesma sa stihom "I tri Vuka iz Lješeva Stupa", a
odnose se na pomenute Vuka
Lješevostupca, Vuka Raslapčevića i Vuka Kuzmana.
Koliko kod Popivoda vlada
čvrsto uvjerenje da je Vuk
Raslapčević njihov, govori i činjenica da je prije II svjetskog rata bilo težnji
pojedinaca da prezime Popivoda promijene u prezime
Raslapčević. To je 1836. godine zvanično ostvario Novak BojičinPopivoda
koji je po odobrenju ondašnjih vlasti, a podstaknut tradicijom, i uz potporu
nekih dokumenata, promijenio prezime, pa se njegovi potomci i danas
prezivaju - Raslapčevići.
Jedina dokumenta koja se
pominju u vezi sa porijeklom Vuka
Raslapčevića
naveo je Dušan Vuksan 1927, odnosno 1937. godine, a nedavno ih analizirao i
komentarisao Ivan Kaluđerović. Prema tim dokumentima(radi se o spiskovima
priložnika crkvi Sv. Gospođe na Cetinju), kao ih tumači Vuksan, a njegovo
mišljenje je blisko i Ivanu Kaluđeroviću -Vuk Raslapčević
bi mogao biti iz Očinića, sela kraj Cetinja.67
Međutim, ova dokumenta, po našem mišljenju, potvrđuju samo to da su u
Očinićima živjela lica sa imenom: Raslo, Raslav, Raslap i da je među njima
bio i neki Vuko Raslapčev (Raslavčev), ali to nikako ne mora da znači da se
radi o Vuku
Raslapčeviću - onom iz "Gorskog vijenca". Zato je čudna tvrdnja Ivana
Kaluđerovića kada kaže da je time sasvim pobio "tvrđenje koje je u nauci
dosada bilo prihvaćeno", jer je to previše olako izrečeno, iako on, doduše
kaže da pitanje odakle je bio Vuk Raslapčević i dalje ostaje otvoreno.
Smatramo neosnovanom i
tvrdnjiu Ivana Kaluđerovića da su se predanja o Vukovom porijeklu pojavila
nakon više od dva vijeka od vremena kada je, po svoj prilici, Vuk živio. Ovo
zbog toga što u narodu vlada vjerovanje, koje je sasvim logično, da su
predanja o njemu postojala još od slavnih Vukovih dana i da je njegov lik
za narodnu pjesmu, odnosno "Gorski vijenac", preuzet iz narodnog predanja
- a ne obrnuto.
Iz brojnih rasprava o
Vukovom porijeklu lako se da uočiti da je, zbog nedostatka pisanih izvora,
oko ovoga pitanja bilo mnogo pretpostavki. Pa, ako se i mi, u nedostatku
sigurnijih dokaza, moramo njima baviti, onda treba istaći i sljedeće:
- Nesporno je da je Vuk
Raslapčević živio među Ceklinjanima i Dobrljanima - i tamo umro. Zbog toga
je i shvatljivo što to služi kao povod i glavni razlog da neka tamošnja
predanja, a osobito dobrsko, kažu da bi mogao biti tamo i rođen. Međutim, Bjelice nijesu nikada tvrdile da je Vuk živio kod njih (osim nekoliko godina
po rođenju), a ni djelovao, već su ga svojili po tome što su bili
nepokolebljivo ubijeđeni da je tamo rođen. Ako bi smo pak prihvatili
pretpostavku da on nije niti rođen niti živio u Bjelicama, nameće se pitanje
otkud je njima bio povod da njegovo porijeklo vezuju za Lješev Stup i lozu
Popivoda. A povod za to je morao postojati. Teško je zaista povjerovati u to
da su Bjelici naprosto izmislili svoje predanje, i da su ga kao takvog
prihvatili u dvijema nahijama(dijelom u Riječkoj i dijelom u Lješanskoj), a
kasnije i nekoliko autora podržalo. Dakle, nameće se zaključak da su Bjelici
morali imati jak razlog što su Vuka računali kao svoga, i što su u tome bili
toliko uporni i dosljedni. A taj razlog može biti samo to - da je Vuk
Raslapčević rođen u Bjelicama.
- Kod ovog pitanja mora se voditi računa i o tradiciji vezanoj za davanje
imena u Crnoj Gori. O tome dr Nikola Vukčević kaže: "Do prvog svjetskog rata
dobar dio crnogorskih imena bio je tipično crnogorski, tako da se po imenu
moglo pretpostaviti da dotični potiče iz Crne Gore".68
Analogno ovome, po imenu se vrlo često moglo pretpostaviti i iz koje nahije,
odnosno plemena pojedinac potiče. Tako smo, kada je bila riječ o imenu
Vuk
(U odjeljku Vuk Lješevostupac), viđeli da su u katunskoj nahiji česta imena
u čijem se korijenu nalazi to ime
Vuk
(Vuko,Vukota, Vukan i slično), dok je to
mnogo rjeđi slučaj u ostalim nahijama. Potvrdu toga nalazimo i u
sljedećem primjeru: šest lica iz "Gorskog vijenca" imaju ime Vuk, a dvojica
Vukota (Vuk
Raslapčević, Vuk Tomanović, Vuk Mićunović, Vuk
Mandušić, Vuk Lješevostupac i Vuk Marković; zatim serdar Vukota i
Vukota
Mrvaljević). Ni jedno drugo lice ovoga djela nema slično ime, a svi oni su
iz Čeva, Cuca i Bjelica (pitanje Vuka Raslapčevića
jedino je
sporno). Autor "Gorskog vijenca" je, bez sumnje, dobro znao tradiciju i
istorijska fakta, pa ima puno razloga za vjerovanje da je Vuk
Raslapčević iz ove "grupacije". Na to, pored ostalog, upućuje i opaska
knjaza Nikole prilikom davije koja je, kako kažu, kod njega vođena. Dakle,
narodni običaji vezani za učestalost nekih imena u pojedinim plemenima,
odnosno nahijama, moraju se uzeti u obzir i kod slučaja sa imenom Vuk, jer
je poznato da su u tim vremenima neka imena bila prava "svojina" pojedinih
plemena.
Dugo bi se moglo prebirati
što-šta po raznim predanjma, i navoditi i komentarisati napisi o Vukovom
porijeklu, ali bi sve to, u konačnom, malo doprinijelo rasvjetljavanju ovoga
pitanja. Na osnovu uvida u sve što nam je bilo dostupno u vezi sa
tretiranjem ovoga pitanja, nameću se neki zaključci koji nam se čine bitnim
za svođenje ove diskusije:
a) Poznatog pisanog
dokumenta o porijeklu Vuka Raslapčevića, koji bi definitivno rasvijetlio ovo
pitanje - još nema, pa prema tome ni dokaza kojeg bismo nazvali nepobitnim.
Dokumenta koja su naveli Dušan Vuksan, odnosno Ivan Kaluđerović, kao što smo
već rekli, nijesu dala odgovor na ovo pitanje.
b) Većina objavljenih
mišljenja o Vukovom porijeklu ili su zaista opterećena "naglašenim
plemenskim i lokalnim interesima" ili ostaju u domenu pretpostavki.
v) Ako se, i pored svega,
odgovor na pitanje odakle je bio porijeklom Vuk Raslapčević zasad ipak
mora zasnivati na narodnom predanju, a zasniva se, onda je odista
najubjedljivije ono bjeličko-ceklinsko-lješansko, koje kaže da je Vuk
porijeklom Bjelica iz Lješeva Stupa. Ovo je, uostalom, i jedino predanje
koje živi dva tri vijeka u nepromijenjenoj verziji - i to u trima nahijama.
Pa, i ako uzmemo da su tamo opterećeni "plemenskim i lokalniom interesima",
a sigurno je da jesu, mora mu se pokloniti posebna pažnja, jer se mora
priznati da je postojao ozbiljan razlog da se u svim ovim nahijama slože u
istom, tj, da je Vuk Raslapčević po rođenju Lješevostupac.