ZA RATA LJEŠEV STUP je ponovo oživio - gotovo iz pepela ... Danas, sredinom 1984. godine ima 82 domaćinstva Popivoda sa 142 muška člana. Ima ih više nego što ih je ikada bilo, iako od svih njih, i muških i ženskih, sada u selu žive - samo sedmoro.

Domaćinstva su nastanjena u sljedećim mjestima:

Posliratni razvoj nije, na žalost, ni ovo selo, kao ni većinu bjeličkih i katunskih sela, mnogo izmijenio. Kao da imje suđeno da u njima život zauvijek bude težak, pa ni danas, primjera radi, poslije četrdeset godina od oslobođenja zemlje nemaju električne struje - te osnovne blagodeti savremenog doba. Doduše, u svim programima razvoja i to je nalazilo svoje mjesto (na papiru), ali se nije mnogo odmaklo naprijed, pa je tako potvrđena stara istina da riječi nijesu djela. Da ironija bude veća, baš preki sela prolazi dalekovod sa kojeg se već 30 godina napajaju strujom neka katunska sela, udaljena svega 4-5 kilometara od Lješeva Stupa (Čevo i Resna).

I pored svih razvojnih programa u kojima je bilo ponešto i o unaprijeđenju ovoga područja, u praksi se nekako uvijek nalazilo prečih i važnijih stvari, tako da ovaj kraj nikada ne imade tu sreću da makar i za kratko postane "prioritetno područje". A ne bi se moglo reći da u 40 godina poslijeratnog razvoja nije bilo vremena za to. Ovo utoliko prije što se dobro zna, jer to nije bilo suviše davno, da je ovo podrušje, iz drugog ugla gledano, uvijek bilo vrlo prioritetna zona, kada su svi putevi po njemu bili "prve" kategorije, i kada je opravdavalosva "ulaganja". međutim, danas su njegova sela svedena na po nekoliko staračkih domaćinstava, a neka nemaju ni takvih. nije to, uostalom, nikakvo čudo kada se zna da za nekoliko proteklihdecenija nije ništa preduzeto da se stvore uslovi kako bi mlađi našli nekakav interes koji bi ih ovđe zadržao. Struje nema, uslova za bilo kakvo zapošljene nema, škole jednu za drugom zatvaraju (jer nema ko da ih pohađa), pa tako kod ljudi sve više preovladava psihoza da na ovome području nema perspektive, i da život na njemu odumire. Jer, bez mlađih, zna se, i svijet bi propao.

Osta, dakle, golemi dug istorije, a posebno ovoga društva, prema ovim krajevima i ljudima njihovim, koji su se uvijek mnogo žrtvovali, a za uzvrat se dobijao goli život - ko bi pretekao.Postade već griješno pozivati se na grobove i popaljene domove, na slobodarske zasluge i zadužbine onih koji su dali ono što se najviše može dati, jer njihova ognjišta, i pored svega toga, postadoše zaboravljena i zakorovljena.

Ukratko, sve dok se u ova sela ne uvede struja, i dok se stvore i drugi, makar minimalni uslovi da se dio mlađeg stanovništva zadrži ovđe, obećanja o revitalizaciji ovoga područja biće i dalje samo prazna priča.

Kao rezultat stalinih želja i težnji da se ožive veze sa starim zavičajem, prije desetak godina, tačnije 3. avgusta 1975. godine, organizovan je skup Lješevostupaca - Popivoda i Kuzmana. Odziv je bio dobar, iskupilo se oko 130 druga, pa je to bila prilika nekima da prvi put dođu u Lješev Stup, da se sretnu i upoznaju sa svojim seljanima, pa i bliskim rođacima.

I dalje ima interesovanja da se tako nešto ponovo organizuje, i da to preraste u tradiciju. Takvi prijedlozi stižu uglavnom od onih koji žive na strani - van cetinjskog kraja. Ima prijedloga da se oformi i zajednički fond u koji bi svake godine uplaćivali izvjesnu sumu, naravno na bazi apsolutne dobrovoljnosti, pa iz tih sredstava da se finansira organizovanje susreta, i da se, eventualno izgradi jedna prikladna zgrada kao dom Lješevostupaca. ima i nagovještaja pojedinaca da bi htjeli  graditi kuće za povremeni boravak, pa postoje izgledi da će iduće godine biti udareni temelji jednoj takvoj kući. Bilo je dostariječi i o podizanju spomenika palim borcima, ali je preovladalo mišljenje da to treba da bude šira akcija za podizanje spomenika, svim palim borcima i žrtvama fašističkog terora iz Bjelica. Ima još dosta dobrijeh ideja, i da je osnovnih uslova o kojima smo već nešto rekli, sigurno je da bi bilo mnogo više inicijative i konkretnih akcija.

Za sada je sve ostalo na željama i prijedlozima, ali se nadamo da će se i mlađi za sve ovo više interesovati, i više angažovati, i da će, kao i uvijek, upravo oni prestavljati donosioce novog, ljepšeg i boljeg. Najnoviji ogranci ne bi trbalo da zaboravljaju svoje ishodište, i sav životni čemer svojih predaka u blistavi sjaj ognjišta koje im je tamo vjekovima gorjelo.

Nešto bismo i sa svoje strane morali učinjeti da selo koliko-toliko oživi - da postane centar okupljanja. Ovako, kako stvari sada stoje, Lješev Stup je na sigurnom putu da postane selo bez seljana, da život u njemu presahne - da uspomenu na prošlost prekrije veo zaborava u kućištima i napuštenim kućama. Jer, takve uspomene može čuvati i sačuvati - samo život.